Detaljni podaci o znanstvenom projektu
Naziv projekta Ocjenjivanje učinkovitosti GNSS sustava za primjene u transportu
Voditelj prof. dr. sc. Ivan Dadić
Sažetak
Satelitska navigacija predstavlja najbolji način određivanja položaja u prostoru koje je danas u funkciji. Globalna dostupnost pozicioniranja trenutno je osigurana putem dva potpuno funkcionalna GNSS ssutava, GPS-a i GLONASS-a dok je na području Europe nedavno ostvareno prvo utvrđivanje pozicije korištenjem isključivo GALILEO sustava. GPS sustav ako se koristi u realnim uvjetima, sa dovoljnom vidljivošću otvorenog neba, tipično daje informaciju o položaju čija je točnost približno 5m. Različiti uzroci pogreške, kao što je utjecaj svemirskog vremena i ionosfere, pogreške efemeride, pogreške atomskih satova i tehničke greške mogu privremeno snizit razinu preciznosti pozicioniranja, ali ona i u tom slučaju ostaje u prihvatljivim okvirima. Ovaj tip pogrešaka moguće je utvrditi na širem području stoga se ovaj problem dodatno se umanjuje korištenjem augmentacijskih sustava (EGNOS) koji dostavljaju informaciju o greškama u radu GNSS prijemnicima čime se gotovo u potpunosti isključuje mogućnost značajnijeg pada performansi pozicioniranja. U gradovima te na mjestima gdje nije osigurana dovoljna vidljivost otvorenog neba (brdovita, šumovita, područja) preciznost GPS-a znatno je lošija. Upravo je taj problem istaknut od strane mnogih autora kao glavni ograničavajući faktor za široku upotrebnu GPS-a za precizno lociranje transportnih entiteta u „safety crirtical“ operacijama. Satelitski augmentacijski sustavi (EGNOS) također imaju ograničenu dostupnost u gradovima zbog relativno niske elevacije satelita kojim se prenose informacije. Kombinirano, greške koje mogu nastati kao posljedica ranije navedenih utjecaja u urbanim i specifičnim sredinama mogu dovesti do pojavljivanja pogreške pozicioniranja čime bi se bitno narušava integritet sustava. Neposredna istraživanja upućuju na to da se kombiniranim korištenjem signala različitih GNSS sustava (GPS; GLONASS, GALILEO), satelitske i zemaljske augmentacije te upotrebe sekundarnih sustava podrške i kontrole mogu minimizirati navedeni nedostaci korištenja GNSS za određivanje pozicije korisnika u svrhu, primjerice, naplate korištenja cestovne infrastrukture. Za potrebe istraživanja u potrbno je opremiti vozni park s aktivnim (GNSS / GSM), kao i pasivnim (GNSS / memory storage) sustavom za prikupljanje podataka. Podaci o položaju vozila koja se kreću, kao i o vremenu koje je vozilo provelo u određenoj zoni se pohranjuju unutar GIS baze. Posebno razvijeni algoritmi baziran na podacima iz GIS baze omogućava izračun pogreške sustav az pozicioniranje u odnosu na infrastrukturu. Istraživanje će se provoditi prvenstvano na području Grada Zagreba te će predstavljati univerzalno rješenje jer su metode prikupljanja i analiziranja podataka primjenjiv u bilo kojem okruženju zbog činjenice da se u okviru GIS baze može definirati proizvoljan broj prostornih zona (ovisno o prometnim zahtjevima, točkama interesa, demografskim trendovima, ekološkim kriterijima i dr.)