2.4 Memorije
U digitalnim računalima memorija služi za pohranu naredbi programa i podataka. Memorije koje koristi digitalno računalo dijele se u: memorije s neposrednim pristupom, masovne memorije, memorije za arhiviranje podataka.
Kod memorija s neposrednim pristupom vrijeme pristupa svim memorijskim lokacijama je jednako. Memorije s neposrednim pristupom su ispisno-upisne (RAM) memorije, ispisne (ROM) memorije, programabilne ispisne (PROM) memorije i izbrisive programabilne ispisne (EPROM) memorije. Masovne memorije su memorije na koje se pohranjuju velike količine podataka. Vrijeme pristupa podacima je u odgovarajućem odnosu sa njihovim mjestom u memoriji. Masovne memorije imaju veliki kapacitet pohrane podataka i cijena pohrane bita informacije je u njima niža od cijene pohrane bita informacije kod memorija s neposrednim pristupom, ali je zato pristup podacima duži. Primjer masovne memorije je magnetski disk. Memorija za arhiviranje podataka služi za dugotrajnu pohranu i često za pristup podacima zahtjeva pomoć od korisnika. Vrijeme pristupa je dugo, ali zato takva memorija ima vrlo veliki kapacitet pohrane podataka. Primjer memorije za arhiviranje je magnetska vrpca.