|
Najpoznatiji sustav digitalne elektronike predstavlja digitalno elektroničko računalo - kompjutor. Matematika predstavlja temeljni jezik za modeliranje odnosa i zakonitosti među veličinama u mnogim poslovnim, proizvodnim i znanstvenim disciplinama. Izražavajući odnose i zakonitosti u obliku algoritama, tj. pravila postupka riješavanja postavljenog zadatka koji u konačnom broju koraka dovode do rješenja, digitalno elektroničko računalo riješava postavljeni zadatak vrlo brzo i točno. Postoji čitav niz uređaja koji su sastavljeni od digitalnih sklopova u vidu digitalnih elemenata ili kompjutorskih sustava, kao npr. procesorski upravljane prespojne središnjice, digitalni voltmetri, mjerači brzine, ABS sustavi, brojila frekvencije i mnogi drugi. Značajku digitalnih sustava predstavlja mogućnost obrade podataka izraženih konačnim brojem znamenaka. U digitalnim sustavima podaci se prikazuju signalima (naponima ili strujama) konačnih vrijednosti, a obrada podataka se izvodi sklopovima i uređajima koji pravilno rade s ograničenim brojem konačnih stanja. Nepostojanje praktično izvedivih elemenata koji bi pouzdano radili s više od dva konačna stanja dovelo je do najšire primjene binarnih elemenata, tj. elemenata koji prikazuju signale i stanja pomoću dvije vrijednosti. Relativno jednostavno izvedive binarne elementa radi svoje visoke pouzdanosti u radu predstavljaju tranzistorski elementi izvedeni kao sklopke s dva konačna stanja (zapiranje, zasićenje). Većina postojećih digitalnih elektroničkih računala služi se u svom radu binarnim brojevnim sustavom sastavljenim od dviju znamenki (bita), 0 i 1. Unutarnji prikaz informacija u digitalnom računalu čine nizovi binarnih znamenaka. Primjenom tehnika kodiranja, nizovi binarnih znamenaka služe za prikaz brojeva i simbola te na taj način računala služe za prikupljanje, obradu, pohranu i razdiobu brojčanih i znakovnih podataka. Slika 1.0-1 prikazuje pojednostavljeni prikaz jedinica digitalnog elektroničkog računala. Središnja procesna jedinica (SPJ) sastavljena od aritmetičko-logičke i upravljačke jedinice predstavlja jedinicu neposredne obrade podataka. Zadatak središnje procesne jedinice je nadzor toka informacija i slijeda operacija te neposredno izvođenje aritmetičkih i logičkih operacija nad podacima. Memorijska jedinica služi za pohranu programskog koda, ulazno izlaznih podataka i međurezultata obrade.
|